
Hrabro i optimistički smeštena u okolini Barajeva, Zornića kuća je zapravo staro seosko gazdinstvo preuređeno u turistički kompleks. Zadržani su svi objekti od štala do kuća sa okućnicom i svi su brižljivo preuređeni i dovedeni u službu turističke ponude koja obuhvata restoran, konak, ergelu konja i mini farmu-srpski zoo vrt.

Restoran je smešten u staroj kući, preuređenoj i obnovljenoj sa prostranom baštom između zgrada, na padini. Zornića kuću smo posetili u proleće, po divnom, toplom i sunčanom danu pa smo izabrali sto u bašti. Primetili smo da bi sigurno bolje bilo da je bašta popločana terasasto jer, ukoliko sednete „sa strane“ malo ćete pretezati naniže. Hrana ispod sača se priprema ispred očiju gostiju i pogled na otklopljenu ćuretinu, ostavljenu da „malo stane“ je značajno uticao na naš izbor jela.

Parking se nalazi na drumu, na ulazu na imanje pa ćete biti u prilici da uživate u lepotama Šumadije i Zornića imanju pre nego što sednete za sto.
Ne meniju se nalaze jela nacionalne kuhinje sa posebnim akcentom na specijalitete raškog kraja.
Naš izbor
Kraljevska piletina sa medom. Uz dužno poštovanje predstave da je piletina bila kraljevsko jelo na dvoru Nemanjića (nasuprot uobičajenoj ponudi divljači koja se danas smatra specijalitetom) ovo jelo, mada spremljeno po originalnoj recepturi po našem mišljenju nije izdržalo „test vremena“. Piletina jest bila sočna i lepo pripremljena ali med jedva da smo osetili a i mediteranski začini su bili veoma skromno upotrebljeni. Iako ukusno, ovo jelo nas je previše podsetilo na „brzinski“ spremljen ručak u radne dane. Utisak je dodatno pokvario prilog od barene zelene boranije i šargarepe, očigledno kupovni, zamrznuti. Takvo povrće Nemanjići sigurno nisu jeli. Cena: 900 din. Ocena: 6

Ćuretina ispod sača. Pri samom pogledu na tepsiju punu ćuretine i povrća koja se puši znali smo šta će biti jedno od jela koje ćemo probati u Zornića kući. Izvanredno ukusno jelo zaslužuje sve preporuke. Nadamo se da ćete i vi biti jednake sreće kao i mi da posetite ovaj restoran u vreme kad je ćuretina ispod sača sveže pripremljena. Cena: 1100 din. Ocena: 10



Pazarski ćevap. Atraktivan meni i još atraktivniji pogled na ćuretinu ispod sača su učinili da zamalo zaboravimo preporuku prijatelja da u Zornića kući obavezno probamo pazarske ćevape. Izuzetno kvalitetni, sveži i napravljeni po tradiciji raškog kraja sa ovčijim mesom, pazarski ćevapi u Zornića kući su jelo koje treba probati. Najbolji dokaz kvaliteta je to što su podjednako ukusni i dobri i dan kasnije – hladni. (Pošto nas je poneo pogled na ćuretinu, poručene ćevape nismo uspeli da savladamo „u cugu“ te otud znamo kakvi su kad se ohlade.) Cena: 800 din Ocena: 10
Paprike punjene kupusom. Izvanredno pripremljena turšijska salata, taman dovoljno ljuta da „rezi“, bila je odličan dodatak jelima koje smo probali. Cena: 250 din. Ocena: 10
Paprike lučane. Pri izboru druge salate, ljubazni konobar je diskretno pokušao da nam sugeriše neku drugu salatu a ne lučane paprike. Ukoliko posetite Zornića kuću, obratite pažnju na suptilne sugestije jer su lučane paprike u kasno proleće u ovom restoranu zaista bile bledunjavog ukusa. Cena: 250 din. Ocena: 4


Hleb. Pogača, domaća, ukusna, sečena na komade, dovoljna za svaki apetit. Cena: 50 din. Ocena: 9

Piće. Pivo Jelen, točeno, 0,5l. Cena: 200 din.
Usluga i higijena
Iako potpuno u prirodi, međ biljem i životinjama, Zornića kuća naprosto blista. Od escajga i stolnjaka preko zgrada pa do izvanredno uređenog (u krajnjoj liniji ipak poljskog) toaleta sve odiše čistoćom i urednošću. Sačuvani miris seoskog gazdinstva koji izbija iz starih greda je nama samo prijao i poboljšao apetit.
Lokacija na mapi:
Или сам ја сувише захтеван или сам смао био лоше среће. Елем, друштво од богами петнаестак одраслих и десеторо деце решило је да проведе топао суботњи дан 2012. у заиста лепом амбијенту Зорнића куће. И сам амбијент је једино због чега вреди доћи овде.
Сагласно вашем начину оцењивања дао бих следеће оцене:
Пазарски ћевап – 6, потпуно просечно, има га диљем Београда по ресторанчићима брзе хране далеко бољих, при чему су Зорнићеви далеко од оригиналних пазарских
Телетина испод сача – опет суви просек, недовољно сочна
Били смо цео дан, пили солидно, али не превише, јели мање од порицју по одраслом, деца делила једну, понеко је јео колаче и укупан цех по поридци 2+2 је био 7000 динара. Прескупо, било да се ради о храни, турској кафи (у филџанима 150 динара), ћевапима (800 динара), ракији (250 динара) уз сво разумевање за леп амбијент закључак је био да је исувише пара за просечну музику.
Пишем своју оцену три године касније јер смо се пре неки дан у сличном амбијенту који редовно посећујемо присетили Зорнића куће и констатовали да се више нико није вратио тамо. Али смо сазнали да се ценовна политика није променила.